OLUJA 1995.
slika: internet
Ne zna onaj što znači voljeti svoju zemlju koji je u udobnosti izvan Domovine proveo cijelo vrijeme Domovinskog rata.
Takvi su najglasniji, najagresivniji, takvi su najviše bijesni, ali u duši sebi tijesni pa bi se proširili i nešto svoje sakrili.
Najtiši su oni koji su ovih dana prije 26 godina išli u Oluju, a prije toga 1991. i 1992. su sami došli, a da ih nitko nije zvao, zvala ih je Domovina. Takvi šute ... tihi su ... u svom srcu su se odazvali i tiho krenuli ranim zorama i dok je svijet spavao, njihove stope su ostavljale nevidljive tragove.
Danas pišem pjesmu o takvima, a napisati je ne mogu, rijetko pišem domoljubne pjesme, jer ljubav za Domovinu nosim u srcu i nema tih riječi kojima bih sve opisala, ali evo napisala sam malu pjesmu o našim hrvatskim braniteljima, ali onim istinskim.
Živim sa jednim takvim tihim čovjekom, on ne priča o tome, on slavi današnji Dan tiho u sebi, on voli tiho u sebi, on je tih kad se priča o takvim danima, a znam, Oluja 1995. mu je u srcu, sve je u njegovom srcu koje je tiho, mirno i zauvijek vjerno.
napisano: 05.08.2019. u 12:00h iz 16. zbirke poezije "NOĆ DUŠE"
http://www.digitalne-knjige.com/varga16.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN broj: 978-953-354-254-6 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (75) * ispiši * #
