E H O ... 31
slika: digital art
Jadranka Varga: SAMO NE PRIČAJ O NAMA. ŠUTI!
Samo ne pričaj o nama. Šuti.
Zakoračit ću bosonoga u svijet prepun mineralnih posjekotina što mu se zabijaju u tkivo duše, zakoračit ću iz šutnje u duboki nemir i ostati tamo zaustavljena metalnim pogledom hladnog neba koje se poput čelika nadvilo iznad tijela nepostojeće sjene.
Samo ne pričaj o nama. Šuti.
Šuti taj tren kad mi pogled sretneš, šuti i kad nemaš što reći, šuti i kad zaborav prekrije racionalni konsonant koji se tako lijepo vrti oko izgubljenog srca. Šuti.
Čeka li me solarni nemir kad pogledam u to jarko svjetlo koje tako bolno ranjava osjetljive oči ili ću rastjerati sve zaborave svijeta, pokupiti ih pa kao krhotine razbacati preko pokretnog mosta stidljivosti i u sebi opet pokopati onu koja još nije rođena?
Samo ne pričaj o nama. Šuti.
Ne vrijedi ništa što racionalni trenutak servira poetskoj duši, ne vrijedi ni trenutak zaustavljanja u lutanju, ako nema tvog praskozorja, da mi najavi pozitivan predznak jutarnjeg neba.
Tko li mi je u modi ovih dana, tko će govoriti, a tko zašutjeti?
Bacit ću kocku sudbine visoko u nebo pa neka solarni nemir donese one tvoje riječi koje mi samo šutnjom možeš izreći, neka sve zašuti, neka se i uzavreli konsonant mog života zaustavi u zauzimanju mog daha kojeg darujem šutnjom.
napisano: 13.6.2012. u 08.00h, na portalu Magicus , a pjesma je iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE"
https://www.magicus.info/ostalo/poezija/samo-ne-pricaj-o-nama-suti
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/06/1630835676/samo-ne-pricaj-o-nama-suti.html
slika: digital artist
Ivan Dragičević: SAMO NE PRIČAJ, ŠUTI!
Gledam te bosonogu u predvorju bijele tišine univerzuma
gdje tihim korakom zalaziš u duboki nemir i ostataješ tamo
zatečena hladnom tišinom metalnog pogleda modrog neba
koje se poput čelika nadvilo iznad tijela nepostojeće sjene
Šuti taj tren kad mi pogled sretneš i kada nemaš što reći,
šuti i kad zaborav prekrije racionalni konsonant tvog bitka
koji se tako lijepo vrti oko izgubljenog srca u ritmu bila
što kuca za nas u tišini, samo šuti i ne pričaj o nama.
Čeka li me solarni nemir kad pogledam u to jarko svjetlo
koje tako bolno ranjava osjetljive oči, dok tjera sve zaborave
i ukapa ih kao krhotine razbacane preko pokretnog mosta
u stidljivosti, dok ti u sebi pokapaš onu koja još nije rođena?
Ne vrijedi ništa što racionalni trenutak servira poetskoj duši,
ako mi se ne najavi pozitivan predznak jutarnjeg neba što šuti
ne vrijedi ni trenutak zaustavljanja u lutanju bez tog zanosa
kad čujem tvoje nemirno srce kako govori i kada zašuti.
Bacit ću kocku sudbine visoko u nebo
pa neka solarni nemir donese
one tvoje riječi koje mi samo šutnjom možeš izreći,
neka sve zašuti, neka se i uzavreli consonant
mog života zaustavi
u zauzimanju mog daha kojeg ti darujem šutnjom...
... tiho, samo šuti i ne pričaj o nama...
moja pjesma je iz 2. zbirke "PREDVORJE BIJELE TIŠINE" i
zajedničke zbirke
"EHO POEZIJE"
autori: Jadranka Varga - Sjena duše
i
Ivan Dragičević - EuM-Evanđelje u molitvama*
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
http://www.digitalne-knjige.com/ehopoezije.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-28-9 (PREDVORJE BIJELE TIŠINE) i ISBN 978-953-48599-0-2 (EHO POEZIJE) Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (20) * ispiši * #
