OČI PUNE TUGE
slika: digital art
pjesma je posvećena mojoj prijateljici, pjesnikinji Anđi Jotanović, blogerica ANGELIJA - Anđa Jotanović
Istinu, koju sam pročitala u tvojim očima, draga prijateljice, tuga mi je poslala, jer sam samo iz nje mogla pročitati ono što i sama znam: usne se smiju, a oči su pune tuge.
Sjena prošlosti zamagljuje tvoj nekad davno vedar pogled, a težina života ga tjera da gleda niže, iako si Sjaju života sve bliže, to što si prolazila – obojilo je tvoje oči ... bojom tuge.
Znam, puno toga više nije važno, ali ljubav se nikad ne predstavlja lažno, ona te odvodi u posebne odaje gdje se srce životu predaje pa ćeš i ti ući u te tajne prostore gdje ljubav i sreća svoje oči otvore primajući te u taj divan svijet i, prijateljice draga, bit ćeš spremna za taj životni let.
napisano: 17.05.2018. u 13.10h | pjesma je iz moje 14. još neobjavljene zbirke poezije
pjesmu sam napisala nakon što je Anđa došla 16.5.2018. busom iz Rijeke, stigla je u 16:10h, otišla je isti dan busom kući u 18:55h.......... moja draga frendica je došla na kavicu u Zagreb, da se malo ispričamo, zaboravile smo se i slikati, ali to nije važno, jer ta nepuna 3 sata su proletjela kao par minuta, a kad sam došla kući, nastala je drugi dan ova pjesma
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
