NEISPRIČANA PRIČA
slika: digital artist
napisano: 17.02.2007. u 18:56h | na portalu iskrica weblog, iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=154715
i 8.6.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php/%0Bhttps:/www.youtube.com/tekst.php?id=63793
Zatresli se snovi, probudila se noć, planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, nečujno, tiho, nepovratno.
Na početku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi, teško se diše, još se teže živi, a u hladnom pogledu nema pravca koji rasplinjuje nedoumice, dok uzorak svjetla bolno siječe moje oči, osjetljive, polusklopljene, umorne.
Presjekle su se krhotine još više, a davno začeto nije se ni rodilo, između trepavica opet odlijeću bijele ptice u nepoznate daljine, zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak, otkriva mi se se moje prisustvo na ovom globusu i gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u suštinu, sve se čini apstraktno, ali voda sa izvora više ne liječi i ne donosi spokoj.
Bez navika, bez snova o iluzijama, oči samo lutaju po daljinama, srce se umorilo završavajući još jednu neispričanu priču.

http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
https://blog.dnevnik.hr/zajednoprotivplagijata/

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.

napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
shadow-of-soul, 07.11.2016. 11:10 "Koliko sam napredovao, pitaš? Počeo sam sebi biti prijatelj."
Hekatej
Gurmanka, 07.11.2016. 11:37 ...mnogo ih treba ispričati i proživjeti da bi znali cijeniti onu pravu, iskrenu životnu priču :)
Pozdrav draga!
stara teta, 07.11.2016. 11:50 pjesma o strahu i nesigurnosti, nezaustavljivoj prolaznosti kroz koju nas nose iluzije i oštri bičevi spoznaje... polako vrijeme teče, polako prihvaćamo vlastitu nemoć, istovremeno rastući kao plahe ptice. a onda poletimo, bez straha, bez strepnje... samo sa sjećanjem na zbunjeno srce i neizliječene rane...neka iluzije ostanu tamo gdje su nas zaskočile: u prošlosti...mi pričamo neke potpuno nove priče...
shadow-of-soul, 07.11.2016. 12:00 ''~ŠTO JE NAJBITNIJE?~
„Pitali su mudraca, koji trenutak čovjekovog života je najbitniji, koji je najbitniji čovjek kojega u životu susreće i koje djelo je u životu najnužnije?
Odgovor je glasio: Najbitniji trenutak uvijek je sadašnjost, najbitnija osoba uvijek je baš ona koja se nalazi nasuprot tebe, a najnužnije djelo uvijek je ljubav.“
Meister Eckhart
stara teta, 07.11.2016. 12:34 kakva koincidencija, baš sam jučer razmišljala hoću li naići na neki dobar priijevod meistera eckharta! sutra se otvara interliber, bilo bi zgodno da se dogovorimo i malo prozujamo po paviljonima, ha?
Frida, 07.11.2016. 18:28 ovo je zbilja lijepo... kako bi bilo kad bi sve te zauvijek neispričane priče bile ispričane,,, koliko priča lebdi u vremenu nikad ne dočekavši da ih se ispriča
Deseta umjetnost-enigmatika, 07.11.2016. 18:39 Priče treba ispričati, ali i zapisati da bi ih oni koji dolaze iza nas mogli pročitati!
modrinaneba, 07.11.2016. 20:09 Prekrasno ali napisat češ nam ponovo novo prićo....zar ne:)))
Razmišljanja jedne žene, 07.11.2016. 22:27 ti znaš što mislim o tvojim pjesmama. Čitam ih nekoliko puta.
Ono što me sada , po drugi puta dirnulo je naslov. Nećeš vjerovati, imam napisanu priču sa istim naslovom. Prvi puta je bila pjesma o leptiru. Moja priča bila je takvog naslova napisana prije šest godina. Kad je moja mama otišla.Nisam je nikada mislila objaviti ali su me tvoji leptiri ponukali da to napravim. I ova priča stoji napisana. Nikad je neću nigdje objaviti ali eto, tvoja pjesma me na nju podsjetila.
Hvala ti.
Emmet, 08.11.2016. 08:15 Kako lijepo napisano, odlično mi sjelo uz kišu ... o maštanjima, smislu postojanja, slobodi .... "zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak" ... Pozdrav ostavljam
shadow-of-soul, 08.11.2016. 09:56 drage blogerice i blogeri, puno hvala svima na lijepim komentarima