Zatresli se snovi, probudila se noć, planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, nečujno, tiho, nepovratno.
Na početku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi, teško se diše, još se teže živi, a u hladnom pogledu nema pravca koji rasplinjuje nedoumice, dok uzorak svjetla bolno siječe moje oči, osjetljive, polusklopljene, umorne.
Presjekle su se krhotine još više, a davno začeto nije se ni rodilo, između trepavica opet odlijeću bijele ptice u nepoznate daljine, zavjetrina više nije sigurno mjesto za počinak, otkriva mi se se moje prisustvo na ovom globusu i gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u suštinu, sve se čini apstraktno, ali voda sa izvora više ne liječi i ne donosi spokoj.
Bez navika, bez snova o iluzijama, oči samo lutaju po daljinama, srce se umorilo završavajući još jednu neispričanu priču.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.