OD SVIH RADNIH SOBA ...MORAO SI UĆI BAŠ U SOBU DO MOJE!
i dok čitam svoje pjesme ...
slika: digital artist sa portala www.hqwall.com
napisano 29.07.2004. u 17:08h | na portalu iskrica weblog
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=29363
i Kategorizacija: Poezija::>Ostalo || Datum objave na PM: 02/03/2005[1] objavljeno na portalu Pisaća mašina:
http://www.cip.hr/pm/tekst.php?user_id=545&film_id=4794
i 31.5.2011. objavljeno na portalu Magicus:
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=63431
Od svih radnih soba pokraj moje, morao si danas ušetati baš u tu radnu sobu – do moje!, najavile su te neke ptičice… zvonili su telefoni:
"ne idi, tu je, sad je bio kod mene, mota se po prizemlju",…
"ne izlazi iz sobe, ide na 1. kat… polako, samo onako kako on to zna",
"ne otvaraj vrata, evo ga penje se na 3. kat…" i tako pozivi su stizali i terete oko vrata mi nizali.
Osjetila sam glad tvojih prepona još na 1. katu, stvarnost je kucala na vrata, mene je bilo sve manje.
Od svih radnih soba u cijeloj okolini morao si ući baš u tu radnu sobu do moje i morala je kolegica baš tad izlaziti iz sobe, da me vidiš kako nosim čašu vode i da nam se pogledu – ubiju...
Zagrljaj ledenog zraka što se spušta na –40 stupnjeva C nije ništa prema ubojstvu naših pogleda…jutarnje zmije su zaplesale svoj crni ples, a u odmaku od te stvarnosti ožiljci su se ponovo otvarali, izlazila je plazma ispod kože i formirala na bedru tvoje ime.
I tako ...na tržnici zmijskih osjećaja nije bilo ni taštine ni mističnih pustinjaka, bili smo samo ja i ti – dvije ubojice jedne ljubavi… od neke šeste godine do ovog dana, u nekom osmom trenutku postojanja bjesnilo je bolesno Sunce iznad tog komadića globusa gdje se odvijala krvava bitka.
Vidno polje se suzilo, prodefilirali su i početak i rastanak, a izmrcvareno truplo naše ljubavi zauzelo je počasno mjesto na tronu ubojstva, zločina, zmije su se sjetile tvoje zakletve mojoj majci, da ćeš uvijek biti uz mene, jer zakleo si se još jednoj umirućoj majci…. i otišao elegantno.
Ovdje si ostao… zločinac ti, zločinka ja, u našim tamnicama odslužujemo naše kazne i baš si morao baš na ovaj datum ući ponovno u moj svijet i srušiti tu staklenu šaradu života jednim svojim plavim pogledom.
Znam da će noćas Mjesec bolesno zasjati iza ovih sivih oblaka, znam da ću ubiti još ovaj komadić srca što kuca normalnim ritmom i znam da ću opet prokleti sve tvoje zakletve nečijim umirućim majkama, tim smrtnim ženama što su donijele na svijet neka bedra, koja si bjesomučno hvatao u tamnim haustorima Gornjeg grada, kao opsjenar ljubio u skupim hotelskim sobama i vodio u visoke trave kišnih noći, šapćući uzaludno: "bez tebe neću moći"….
A ja bih grijala svoje ruke u nečijem džepu na trećem peronu drugog kolosijeka mog života nekog dana na kraju sna, a ja bih za svilen dodir tog oka možda poželjela drugo suđenje za ubojstvo neke ljubavi, ja bih možda željela konačno pogledati u svjetlost bez straha – zaboljet će me te osjetljive oči.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
