TAJNA AMFORE
slika: digital artist
napisano: 13.02.2009. u 23:06h, na iskrica weblog, pjesma iz moje 5. knjige poezije "NA TRGU PTICA"
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=293285
Kao amfora na dnu mora, na kraju jednog vremena ... na dnu, gdje nema sunca, gdje nema zlatne boje ... ove nisu moje boje..
I dok slijepa vidim i gledam i dok me nema za mene, a ima me za svakog, još uvijek me očaravaju sjećanja i sjene, još uvijek znam, da tu nema mene…..
Kad iz krajolika Zemlje oduzmem svoj lik, kad iz sebe uzimam sebe… polako.. tajnovito.. čudno i nezrelo… kao ledom pokrivena, kao ljubavlju sakrivena, kao mržnjom obasjana, kao mjesečinom odlutana, zalutat ću još samo jednom u te tvoje lijepe plave oči i znam, pogled od tebe odvojit neću moći, odvojiti od sebe tvoj lik magijom tiho prosanjan, mjesečinom jasno obasjan, ljubavlju zaboravljen i oživljen…
Tu si … glazba je zarotirala sva nebeska tijela Sunčevog sustava, u arteriji pulsiram još uvijek samo ja ... bez vremena ... bez porijekla ... bez ikoga ...
Zlatnu nit provuci do mog srca i shvatit ćeš tajnu amfore Duše …
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=24067
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-83-8
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
SEDAM VELOVA
slika: digital artist
U rukama mrvim
preostale dane ovog života,
u duši se budi
onih sedam velova,
koje je Saloma skidala,
dok je plesala svoj smrtni ples.
U prošlim sjećanjima
pronalazim tvoje tragove,
dalekim danima ostavljene
i budućim vremenima zapisane,
da ih opet mogu prepoznati,
kad se jednom sretnemo
i zagrlimo,
kao dvije srodne duše,
koje su jedna od druge otuđene.
Duša anđela
opet je zadrhtala
kad sam počela pisati
moju čudnu poeziju,
a zvuk mog srca
opet preskače
svoje poznate ritmove.
napisano: 31.8.2014. u 13.55h, na stranici 39. iz 6. zbirke DUŠA ANĐELA
http://www.digitalne-knjige.com/varga6.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN brojevi su: ISBN 978-953-8054-20-4 za tiskanu knjigu Format: Exe (izvršna datoteka) za digitalnu objavu ISBN 978-953-8054-21-1 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
POSJETI DOM OCA MOGA
(slika: digital artist)
posveta u ovoj knjizi:
moj tajni svjet, izbrisan u vremenu sjećanja...
živi u mašti mojih noćnih poetskih lutanja
"Operi sebe od sebe,
bijeli cvjetovi rastu u tišini." ...Rumi
napisano: 18.5.2015. u 19.00h, a iz 8. zbirke poezije "MOJ TAJNI SVIJET"
U tamnoj noći
i tišini nijemoj,
kad se ne čuje
ni disanje anđela
zaustavila sam srce
na pragu vječnosti
i čula neke tihe riječi:
„posjeti Dom Oca Moga.“
Niz zid boli
cijedi se tuga,
a mene zaziva
jedna stvarnost druga
pa se uputim tamo
gdje ni srce disati ne može
i ne osjećam se tako samô,
dok mi krv vrije ispod kože,
jer sam ispunila
davno Mu dato obećanje
i došla sam na misno slavlje,
posjetila sam
Dom Oca Njegovoga,
taj Dom i života moga.
http://www.digitalne-knjige.com/varga8.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN brojevi su:
978-953-8054-81-5
Format: Exe (izvršna datoteka)
ISBN 978-953-8054-82-2
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove pjesme u prozi ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
REQUIEM...
slika: digital artist
U dubini duše na oltaru noći provlači se tiha misao… misao o meni i tebi.
Kad si izvadio moje malo srce iz svojih očiju nisi ni znao, da si tim mesom nahranio svoju pitomu bjelinu oka, nisi ni znao da si u toj krvavoj žetvi stavio svoju hladnu ruku na vruće čelo i otišao.
U travu sam zakopala rastrganu dušu ostajući nezaštićena i pred Bogom i pred ljudima i otišla u zavjetrinu snova, tamo sam nestala, zastala sam sa životom, jer ne mogu gledati u bijelo, a da ne pomislim kako me hladni Mjesec zatvara u svoj magični krug i odnosi u daljine.
Baci daljinama ljubav što je bila dio tebe i zatvori oštrim staklom ovu pukotinu srca gdje još uvijek piše tvoje ime i dok je te noći vjetar zaurlao divljim krikom i dok je mladi ljubavnik opojnom pjesmom zazivao noćne demone, u krajnostima podivljalih planeta kristalno, jasno i nepogrešivo je izronilo tvoje lice.
Još uvijek improviziram crtajući u pjeni tvoje lice, još uvijek sanjarim gledajući na tamnom nebu zvijezde, još uvijek očima mačke gledam na tvoj hladni dom gdje živiš, ali tebe nema, ostao si zarobljen između dva svijeta, ostao si zaleđen u svojoj duši što si je tako jeftino prodao one sluđene noći na tržnici osjećaja.
I sada, kad noć caruje i sada dok se ponoć tiho dovlači ispod mog balkona pokušavajući zauzeti svoje mjesto u kutu, nemir me još uvijek podsjeti da ne mogu gledati u bijelo.
napisano 13.7.2009., iz 5. knjige poezije "NA TRGU PTICA"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=26235
http://www.digitalne-knjige.com/varga5.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem ISBN 978-953-7889-83-8 Sva autorska prava pridržana. Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
ŠTO TI ZNAŠ O MENI?
slika: digital artist
napisano: 1.4.2013. u 11.45h, iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI"
2.05.2013. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=93820
06 Veljača 2014 portal Očaravanje
http://www.ocaravanje.com/sto-ti-znas-o-meni/
Ne skrivam nikakve velike stvari između vremena sna i buđenja niti sam korak dalje od tebe, ako sam se i pokrenula unutar kruga života.
Kad živa ponoć otkuca svoj ritam disanja i kad se bijeli snijeg zatvori sam u sebe, moje nevidljive oči zalutat će između tvojih plavih suza, odustat ću i baciti srce u ambis tvog života, slijedit ću samo tvoje srce, koje šalje šifrirane poruke sa zvijezda.
Nema kraja između srca i srca, nema te ptice što će preletjeti cijeli put i ne naći onu dušu, koja je čeka.
Od čeličnog neba me čuva tvoja plava suza, od tamnice neljudskog stvora čuva me tvoje zlatno srce.
Napisat ćeš pjesmu za mene, nećeš je objaviti ljudskim očima, ali očima anđela će biti vidljiva i razumljiva, očima anđela i srcu mome ta pjesma će biti naljepši poklon
.
Što ti znaš o meni?
Da sam samo plava vještica, koja ti čita misli ili sam netko tko je zalutao u tvoj svijet, bez cjeline zaogrnuta i uspavana u sanjarenju ispod tog kamena gdje si me pronašao sklupčanu i zaboravljenu.
Što ti znaš o meni?
Ništa.
Tek ono što ti ''slutnjom u duši'' darujem, tek ono što spava kraj spoznaje neznanja, tek ono što anđeli čitaju iz tvoje zlatne pjesme.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala, dok u naš dom ne dođe nova malena curica
napiši nešto, ako želiš: (18) * ispiši * #
BUĐENJE...
slika: digital artist
napisano 09.03.2005. u 13:56h na iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=46921
i 2.10.2012. ovdje na blogu
https://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2012/10/1631051716/b-u-d-e-n-j-e.html
U bjelini hladnog jutra, kao odbačen kamen na dnu rijeke, bez smisla gurnut u zaborav i tamu, jedna skitnica sa poderotinama duše još uvijek razasute po tamnom nebu, skuplja svoje krhotine u jedan mozaik, vječno nesloživ, vječno pust u tim dalekim prostorima.
Korakom laganim, kao drhtajem srca, odbacila sam i posljednje nade i zatvorila jedan putokaz prema plavim daljinama gdje su me vukle moje misli, moji snovi.
Tim tihim disanjem zatvorila se stara rana što je budna podsjećala na dubinu podsvijesti i neke nedosanjane snove, zamrle su pjesme pustinjaka i mistika, koje sam slijedila u svojim lutanjima tim opsjenarskim svjetovima.
Bio je to pad duše u bezdan i bezdan je uzvratio pogled, nisam strepila nad sudbinom, nisam...samo sam se pustila i dolutala mi je neka skitnica, prigrlih je kao najljepši cvijet pored puta, neubran, živ, a opet tako lijep.
Ah, kako je bilo divno lebdjeti iznad bezdana, ne znajući padam li ili ostajem na mjestu!
U tom trenu, kad se meka tamna svila Svemira obavila oko mog tijela, znala sam, lutanju je kraj, bar za sada.
Hoće li me opet dozivati zaboravljene pjesme opsjenarskog svijeta i lutanja kroz maštu i snove?
Ne znam... samo znam, da moja snena duša odijeva svoje tamne sjene poput najljepših haljina i ponekad... ali samo ponekad zaviri kroz maleni otvor u taj svijet.
Bio je lijep taj svijet....
Ali buđenje je još ljepše.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (24) * ispiši * #
daleki smo... sami...
slika: digital artist
napisano12.03.2007. u 14:52h na iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=159353
i 23.1.2012. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75437
Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak, koji je sinoć padao na dio globusa gdje zauzimam mjesto.
Ispod mene noć se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, skrivala ga u svoj mekani tamni plašt i odvodila u koridore vlažnih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata.
Mekim pokretom duše pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet.
Daleki smo... sami.
Veže me taj zaljev gdje se osjećam spokojno, distancirano od života i sebe same u sebi.
Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunčevog izlaska.
Noć je dodirnula usne, osušila ih i nestala.
Mekane tamne noći, poznate prijateljice, sve više stežu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora.
Duša je opet lagano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oči i nestala u daljinama.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
kao Mjesec u vodi
slika: digital artist
napisano: 16.3.2013. u 19.40h, iz 4. zbirke poezije "PLESAČ NA ŽICI"
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=94046
U mojim si očima, kao Mjesec u vodi, kao odraz mene u meni, kao drhtaj duše u duši, kao uvijek u zauvijek.
Znaš, da si mi u modi cijelo vrijeme, znaš da mi se nebo uvijek obrati sa pozitivnim predznacima za taj dan kad si u srcu zapisan, znaš sve, jer ne biraš drugu stranu Mjeseca, već se nalaziš pod mojim obasjanim Suncem.
Na portretu mojih misli uvijek su konture tvoje duše, u snu mog sna dani mi se od tuge ne ruše.
Zalutala sam u tebe, izgubila sam se u beskraju te trigonometrijske komplicirane jednostavnosti, da jednostavno i ne želim nikad izaći.
U mojim si očima, kao Mjesec u vodi, kao odraz tebe u tebi pa zato, dušo, zarotiraj se u mom pravcu i zaigraj na kartu vječnosti kroz sve živote, koje još moramo zajedno proživjeti.
http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (16) * ispiši * #
ZLATNI PRAH NOĆI
slika: digital art
Opet mi se izmaknuo oslonac pomiješan s krajnostima u vremenu i prostoru, opet sam se zanijela nekim tko živi između oba svijeta, jer nisam shvatila pravilo i nikad neću, a krećem se u tom krugu i ne vidim izlaz.
Otpadamo jedno od drugog i opet se srećemo ne vidimo se, osjećam te, ali ne osjećaš me...zaleđuješ me u razne oblike, gledaš sa strane tu ledenu statuu, razmišljaš, odlaziš i gledaš iz daljina.
Svjetlost se miješa s ovom noći, dok iz mene raste novo bolno mjesto spoznaje razdvajanja energije, ali znam koliko je nedjeljiva ljepota ove duše koja još uvijek sanja budna.
Od usana do usana, od srca do srca, od elementa do elementa... u tom krugu nadolazećeg proljetnog ekvinocija, pamtim taj dodir tvog tijela kao nešto što je prosulo zlatni prah kroz mračnu noć.
napisano: 02.11.2006. u 15:11h | iz 1. zbirke poezije "Sjena duše"
https://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=132362
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7673-60-4 .
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
SEDMI DAN
slika: digital artist
napisano 08.09.2005. u 12:08h na iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=66007
stavljeno na ovaj blog 6.10.2011.
http://shadowofsoul.blog.hr/2011/10/1629542687/sedmi-dan.html
Onog dana kad budem nazočila vjenčanju pakla i neba, nastupit će novo razdoblje ledenih komada srca što se otkidaju u nepravilnoj gramatici izdisaja i otkrivaju misteriju crnog sna.
Već godinama plovim tim morem izvan granica postojanja i bez ikakvog osvrta ...
Kroz mene pulsiraju druge plazme, zadržavam dah kao da neću više nikad disati.
Zeleni led u očima je nastao iz krhke morske pjene i bio otopljen u 6 dana, kao što je Stvoritelj stvarao Svijet.
Sedmi dan ga je stvorio i odmorio.
Sedmi dan – godine.
Je li ovo odmor prije novih bura, neoplemenjenih ljubavi, brojnih obećanja sudbine?
U ovo mitsko kretanje kroz vrijeme i izvan vremena, pripremljena sam na buđenje iz tog transa i spremna za ulazak u novo balzamirajuće razdoblje.
Ipak, besmisleno je požurivati sudbinu, jer ona nikad ne dolazi mlada, uvijek je u poodmaklim godinama, poput old lady što iz spremišta života uzima ono pitko zlatno doba i uvijek je «in».
U 6 dana mogu staviti svojih 6 godina bez ravnoteže i smisla...
Sedmi dan, kao sedmi znamen vječno popularne – sudbine.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
PRESKOČIH SJENU!
slika: digital artist
napisano XII/2004., a stavljeno na iskrica weblog 06.02.2009. u 20:01h, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=291791
21.6.2010. objavljeno na ovom blogu:
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/06/1627787227/preskocih-sjenu.html
17.07.2010 stavljeno na Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=47309
Iz srca otkidam riječi, uzimam ih u ruke i stavljam da polako kapaju iz plavog flomastera ...
Formira se zgusnuta riječ, niz po niz i listovi knjige se pune u priče što su počele svoj život izvan ove bijele površine.
Sve je to slijepa mreža za snove, čaša vode u pustinji, dok nisam ugledala tvoje lijepe plave oči...
Kao prazna zvona na katedrali zvale su me da preskočim sjenu i zarotiram se oko tebe.
Uspjele su... čudim se samoj sebi, kako zaranjam u te plave oči, drugačije od onih koje sam voljela...
Pokrivaš sve moje oblike točno na onim mjestima gdje su prelomljeni pravci kretanja, pratiš me točno tamo gdje sam zastala i puštaš da se spajamo u mirnim nemirima, u čudnim tumačenjima pojava bez snopova svjetla...
Privikavaš me na sebe i učim, da ponovni život nije kruta umjetnost, već ono što je bilo duboko zatvoreno, svileno i mekano pa tek sada dobiva svoje prave oblike
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (13) * ispiši * #
NOVA KRAĐA DIJELA MOJE PJESME - FACEBOOK KRADLJIVICA "RANJENA VUČICA", UKRADENI DIO PJESME JADRANKE VARGA
Ponovo se dogodila krađa i to u veljači 2015., dio pjesme "SVJETLO ŠTO SPAVA U NAMA" Jadranke Varga, iz prve zbirke "Sjena duše" napisane na stranici 293. pod naslovom "SLUČAJNO", koja je objavljena u digitalnom i tiskanom obliku, digitalni link:
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ukradeno:
Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše.
Krađa je evidentirana na donjem linku:
https://hr-hr.facebook.com/permalink.php?story_fbid=784566294932677&id=171834559539190
pjesma je napisana 18.01.2008. u 12:55h na portalu iskrica weblog
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=219225
i stavljena 28.6.2010. na blog Jadranke Varga:
http://shadowofsoul.blog.hr/2010/06/1627840197/svjetlo-sto-spava-u-nama.html
ORIGINAL, A CRVENO JE NAZNAČENA UKRADENA REČENICA OD FACEBOOK KRADLJIVICE KOJA SI JE DALA NAZIV RANJENA VUČICA!:
Slučajno su nam se isprepleli snovi noćas, možda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj šifri duše...
Ne znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake Sunca, bez odgovora.
Rekli su mi noćas da obučem pjenu i odšetam do mirnog jezera kroz visoke trave i sunčane zrake.
Rekli su mi da me nečije oči prate iz daleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi da ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga.
Šutjela sam.
Riječi donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku.
U svakoj dubini duše nešto tiho spava, miruje, taj snop svjetla što obasja čitavo biće, lice, cijeli Svemir.
Kad ga trošim u malim dozama, ne vidim to svjetlo.
Bez žurbe, obučena u pjenu, došla sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo što spava u nama.
Bila je to ljubav.
pjesma je objavljena na 293. stranici pod naslovom "SLUČAJNO" u 2. zbirci Jadranke Varga: "SJENA DUŠE", izdane 2011. godine:
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (6) * ispiši * #
