daleki smo... sami...
slika: digital artist
napisano12.03.2007. u 14:52h na iskrica weblog, a iz 1. zbirke “SJENA DUŠE”
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=1461&log=159353
i 23.1.2012. na portalu Magicus
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=75437
Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak, koji je sinoć padao na dio globusa gdje zauzimam mjesto.
Ispod mene noć se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, skrivala ga u svoj mekani tamni plašt i odvodila u koridore vlažnih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata.
Mekim pokretom duše pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet.
Daleki smo... sami.
Veže me taj zaljev gdje se osjećam spokojno, distancirano od života i sebe same u sebi.
Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunčevog izlaska.
Noć je dodirnula usne, osušila ih i nestala.
Mekane tamne noći, poznate prijateljice, sve više stežu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora.
Duša je opet lagano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oči i nestala u daljinama.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
ova svjećica nije vezana uz objavljenu pjesmu, već je postavljena u spomen na 26.11.2015. kad je dušica moje Šuške otišla u Nebo i ta svjećica će stalno gorjeti na svakom postu, kojeg budem objavljivala
napiši nešto, ako želiš: (14) * ispiši * #
