u hladnoj noći kristalne polovice Mjeseca...
napisano: 2004., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"
Ispod kamena kao spomena na prijeđene staze, spavaju vilinske suze i ne smiju na dnevno svjetlo Neba, jer ono mijenja svoju odoru kao što se mijenja sudbina čovjeka.
Ispod kamena daha uzmi tri mjerice za mene i otpuhni mi ih, da me kao meki plašt zaogrnu tvojim mislima i osjećajem slobodne pjesme u eteru, koji pronosi ovaj noćni mir.
Bjelina je okovala moje srce u hladnoj noći kristalne polovice Mjeseca, a ona se geometrijski ocrtava na tamnoplavom baršunastom svodu, dok neke struje klize niz skrivene tragove želja i pokazuju put kamo trebam poći.
Što i kako, gdje i s kim?
Ispod kamena kao spomena na prohujale staze, više ne spavaju moje vilinske suze.
Esencija životnog prostora se proširila u druge smjerove, a želje su se uskovitlale u požudi ruku, koje donose dar na vrata malog stana, gdje se sjene igraju jedna sa drugom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626779766/u-hladnoj-noci-kristalne-polovice-mjeseca.html
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
možeš li?
napisano 2005., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše":
Sve moje slabosti uberi sa dna duše i otrgni ih sa korijenom pa ih pretvori u buket, baci ga u more, neka otplovi i više se ne vrati.
Od prozračne sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti. upuštam se u neke igre, gdje me sve više obavijaju fine niti tvojih plavih očiju pletući čvrstu nevidljivu mrežu i čineći me nemirnom.
Neka bistra voda osvježi vruće lice ove lijepe noći, a ti opet ušetaj u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama, gdje ćeš vidjeti čudan odsjaj, teško razjašnjen, a tako jasan.
Zbunjuju te moji pogledi, sve mi više zagledavaš u oči, ali još ne znaš čitati.
Tek neki znakovi ... male naznake, koje ne znaš protumačiti pa lutaš tim zelenim poljanama mojih očiju tražeći prepoznatljivost, koje nema.
Ovo je nešto novo za tebe pa sa mojih usana upijaš svaku riječ, a još više tvoj pogled, koji te stalno dovodi k meni.
U sebi me pitaš: «tko si ti?», ja ti ne odgovaram.
Puštam te da me sam pronađeš i da tvoj nemir donese odgovore.
Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me želiš zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te čekam, da po mojim stopama nađeš put i zaroniš sa mnom u beskrajne dubine.
Možeš li?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
ah, znaš li?
napisano 2004. iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše":
I uvijek se pitam, mogu li zelenim voćem (kao slučajno) pasti na zemlju od zrelosti, koja je to vječnost mojih trenutaka i koliko dana još moram čekati ,da bi se mlade lastavice ugnijezdile ispod mog balkona?
Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u tamnije sfere, koje ne poznaju sunčana jutra niti blage rujanske noći pune grožđa, šampanjca i slatkog osjećaja kad gubiš samu sebe, a dobivaš?!
Volim tu gorku slatkoću što se hvata za kožu i odijeva me u najljepšu haljinu oslikavajući staklene fasade moje gladi za tobom.
Uvijek kad sretnem lice anđela sa srcem zmije, ne može mi ništa uljepšati dan, nego kad prepoznam to lice amebe što želi biti čovjek.
Znaš li da me život polako napušta?
Znaš li da me ne zanima što će biti sutra, znaš li da zvjezdano nebo donosi više ljubavi i života od svih zemaljskih blagostanja? A
ah, znaš li?
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
