jutro s osmijehom
napisano 2004., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše":
Bez jutarnje dubine i bez snova sa mrežama punim noćnog ulova izronila sam na površinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice, spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca.
U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala ....
Bio si ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra pa ni na tren mi nisi dao da se pustim zaboravu.
Ništa nisam zaboravila... sve mile riječi, sve boje, sve preskočene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama.
Gledam nas, onakve kakvi smo se ljubili ...
Tragovi nam se pojavljuju i tko će stati uz tebe, znat će da si sastavni dio nečije sudbine i bitna čestica ovog Svemira za postojanje te sudbine.
Zvjezdane kapi između dva otkucaja srca razasule su plavi noćni baršun, koji me pokrio i doveo do ovog trenutka kad se živi jedan osmijeh i kad kroz koprenu žutih sunčanih zraka ne odlijeću vilinske suze između trepavica.
Osmijeh je na usnama i svatko se smiješi tko me vidi.
Zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja.
Zbog toga se smiješim.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (4) * ispiši * #
...i ovog proljeća
pjesma iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše":
Sjaj zlatnog Sunca na istoku nasilno ulazi u zelenilo između trepavica i obasjava mudre riječi što se roje iza mirnog čela.
Nalazi me ta svjetlost, pali unutarnje tamne hodnike udaljenih komora srca, koje miruje već par dana, jer mi se ne objavljuješ, ne hodaš mi kroz snove.
Čuvaj taj san iz djetinjstva, tako krhak i zameten negdje od silnih lutanja po ovom globusu.
Ipak, stojim uz tebe s istim apetitom, možda još većim, jer iza mojih leđa ne stoji nitko, tko bi zaklanjao pogled na tebe.
Baš si mi "in" i ovog proljeća...
U tom proljeću živim plavim snom u kojeg me odijevaš i tako me pokazuješ svojim razasutim željama, šapćeš mi da živim u tebi i vjeruješ u svoje želje.
U meni je zvuk novih otkucaja sata, odzvanja čak u višeglasju sa tvojim mislima, a one i bez tvoje kontrole ponekad zalutaju do mene.
Čežnja mi je ime, ljubav mi je prezime.
Vodit ću te starim hladnim pravcima neznane staze, gdje ćeš osjetiti da si stvorio novu večer, novo jutro i novi dan.
Taj led tvog srca još uvijek dominira našim prostorima, ali ne gubim trenutke spajanja s tobom.
Iako si nemiran i živo radoznalog pogleda, ipak osjećaš te struje, koje te naplavljuju do mojih dalekih obala.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
napiši nešto, ako želiš: (8) * ispiši * #
