u hladnoj noći kristalne polovice Mjeseca...
napisano: 2004., iz moje 1. samostalne zbirke poezije "Sjena duše"
Ispod kamena kao spomena na prijeđene staze, spavaju vilinske suze i ne smiju na dnevno svjetlo Neba, jer ono mijenja svoju odoru kao što se mijenja sudbina čovjeka.
Ispod kamena daha uzmi tri mjerice za mene i otpuhni mi ih, da me kao meki plašt zaogrnu tvojim mislima i osjećajem slobodne pjesme u eteru, koji pronosi ovaj noćni mir.
Bjelina je okovala moje srce u hladnoj noći kristalne polovice Mjeseca, a ona se geometrijski ocrtava na tamnoplavom baršunastom svodu, dok neke struje klize niz skrivene tragove želja i pokazuju put kamo trebam poći.
Što i kako, gdje i s kim?
Ispod kamena kao spomena na prohujale staze, više ne spavaju moje vilinske suze.
Esencija životnog prostora se proširila u druge smjerove, a želje su se uskovitlale u požudi ruku, koje donose dar na vrata malog stana, gdje se sjene igraju jedna sa drugom.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626779766/u-hladnoj-noci-kristalne-polovice-mjeseca.html
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
