ne znam za kraj
Kao što iznad dubokog oceana Mjesec visi i raspaljuje svoje blijedo svjetlo, razgaljuje me zaljev vječne ljepote što se objavljuje svaki puta kad udahnem tvoje ime.
U daljinama se proteže jedan pravac besprijekornih linija i vodi do tebe, dok mi se noć zavlači u grudi, dodiruje usne i zakriljuje oči.
Živim sama u tom rascvalom plavom cvijetu snova, krv se ledi i sneno padam u moje bezdane, dodirujući negdje tvoje ruke.
Ne znam za kraj.
Kao što iznad dubokog oceana Mjesec i dalje raspaljuje svoje blijedo svjetlo, uvlačim se u bijelo, zamotavam svoje srce i u tankoj svili finih emotivnih niti poklanjam ga samo tebi.
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/12/1627090094/ne-znam-za-kraj.html
iz knjige poezije "Sjena duše".
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
