20.5.2013. u 18h: Promocija knjiga poezije 3 pjesnikinje: Emilije Dević, Jadranke Varga i Senke Ivezić
P R O M O C I J A
dana 20.5.2013. u 18h knjižnica Bogdan Ogrizović, Preradovićeva 5, u Zagrebu, knjiga poezije pod nazivom: "Sjena duše i čuvari sna slomljenog krila":
EMILIJA DEVIĆ
Rođena je 24. 2. 1957. u Poreču, gdje je završila osnovnu i ugostiteljsku školu. Udata i majka troje odrasle djece. Pjesme piše od djetinjstva. Objavljivala ih je na internetu. Piše i priče i bajke, no pjesme su joj najveća ljubav i stoga i navodi: "One su moja djeca budite nježni prema njima".
Članica je Hrvatskog njiževnog društva Rijeka.
Zahvalna je svojoj obitelji, koja joj je pružala bezrezervnu podršku, da ne odustane od svog sna i da konačno objavi svoju prvu zbirku pjesama. Mi mislimo da je to tek početak. I onda je krenulo, a sve objavljuje na svom blogu http://wwwsvjetlostcom-emily.blogspot.com/
Objavila je 3 zbirke pjesama, u digitalnom i tiskanom obliku i to:
1. ČUVARI SNA
http://www.digitalne-knjige.com/devic.php
2. KNJIGA VJEČNOSTI
http://www.digitalne-knjige.com/devic3.php
3. PUTNIK BEZ ADRESE
http://www.digitalne-knjige.com/devic4.php
Blog:
http://wwwsvjetlostcom-emily.blogspot.com/
JADRANKA VARGA
Rođena je 5.5.1957. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu, gimnaziju općeg smjera i Ekonomski fakultet, stečena stručna sprema VŠS. Od 1976. godine je zaposlena, živi i radi u Zagrebu, udata, bez djece. Poeziju piše od 1969. godine kad je u dobi od samo 12 godina napisala svoje prve 3 refleksivne pjesme i od tad se nije zaustavila.
Objavila je 3 zbirke pjesama, u digitalnom i tiskanom obliku i to:
1. Zbirka pjesama, "Sjena duše" nastajala je u razdoblju od 2003. do 2011. godine i prožima 8 godina njenog života, okrećući je njoj samoj u njen jedinstven izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je krenulo na internetu, odnosno na ovoj web stranici, da bi se nastavilo pisanjem i izvan ovog bloga.
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
2.Zbirka pjesama “Predvorje bijele tišine” nastala je u razdoblju od 2010.-2012.
http://www.digitalne-knjige.com/varga2.php
3. Zbirka pjesama “Gola žena” nastajala je u razdoblju od 1969.-1999.
http://www.digitalne-knjige.com/varga3.php
SENKA IVEZIĆ
Rođena je 20.7.1960. u Zagrebu, gdje je završila osnovnu školu i srednju školu te Fakultet građevinarstva. Od 1983. godine je zaposlena, živi i radi u Zagrebu, udata, dvoje djece.
Poeziju piše od ranih dana svoje mladosti i kad je napisala svoje prve pjesme, nije se zaustavila.
Ova zbirka pjesama, «Slomljeno krilo», nastala je 1982. godine i prožima tu važnu godinu njenog, tada mladog života, okrećući je njoj samoj, u taj jedinstveni izričaj refleksivno-ljubavne poezije, čije objavljivanje je tek u ovoj zbirci.
Zbirka se nalazi u digitalnom obliku na sljedećem linku:
http://www.digitalne-knjige.com/ivezic.php
Oznake: promocija 20.5.2013. u 18h
napiši nešto, ako želiš: (1) * ispiši * #
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
s a n
Veliki sunčani prsten usijano ulazi u moje oči i najavljuje predivan dan.
Probudile su me tvoje ruke i nježno pomilovale moje čelo, a ni u najluđim snovima nisam mogla zamisliti da se to može dogoditi.
Tvoje medne usne su počele priču o jednoj ravnici otkud se diže jutarnja magla i po kojoj ćeš me voditi jednog kasnog ljeta.
Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je dočekivao svaku tvoju riječ, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakneš milimetar dalje od mene.
Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno.
Ostavili smo to za neke kasnije trenutke.
Razgalio si mi srce, slušala sam tvoj šapat i onoliko vatre koliko nosiš u svom srcu pretočio si u moje.
Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvajaš taj element cjeline i ostavljaš nam prostor za igru tijela, za igru čuda.
Osjećaji čuda rade, zatvaram sve u eter, stavljam ključ na srce i u nekom četvrtom danu ponovno ću dočekati ovakvo buđenje.
napisano: 2005.
http://zajednoprotivplagijata.blog.hr/
napiši nešto, ako želiš: (6) * ispiši * #
sve su to bile samo bijele noći
Iz noći i kiše zalutala sam u taj zenit ljeta, došetala do pitomih obrisa ulične svjetijke koja mi je krala osmijeh sa usana čim sam se sjetila tebe.
I tako, šetajući tim plavim zenitom ljeta, kroz tu kišu i noć što volim u svakom godišnjem dobu, pamtim sebe od prije i vidim se sada.
Razvezala sam kosu, pustila je neka pada po ramenima i usmjeri onaj svakodnevni titraj srca prema dnu, da i svijet sliči na opis, kojeg mi prikazuješ.
Otkrit ću bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija što je spoznala, da kamen ispod kojeg je spavala, nije njen dom.
Sve su to bile samo bijele noći.
Oznake: bijele noći
napiši nešto, ako želiš: (10) * ispiši * #
ponovo...
Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega...
Ponovo naš san živim sama... uz tebe...
Ponovo po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima...
Ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima...
Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo, kao i prije, tako i sada..
Ponovo lutam svojim svijetom sjena i tame...
Ponovo nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu...
Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula...
Ponovo sam izmjerila težinu svega i zaključila da sam uvijek... na istom mjestu...
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626699874/ponovo.html
Oznake: shadow
napiši nešto, ako želiš: (9) * ispiši * #
t e b i
Teška noć, san bez snova.
Tama, neprijateljica... noć.
Dogmizali snovi poput zmija tek izleglih iz bijele ljuske.
Dozivala sam te.
Život me razbijao na tvojim obalama, nemilosrdno me nasukavao na oštre hridi tvojih obala, dok su bijele ptice osjećaja odletjele u daljinu i nisu se vraćale.
Slabo svjetlo se probijalo kroz gustu tamu, ljuto i nelogično sam odrezala ostatak te razderane snene koprene i bacila je tebi pod noge.
Prebrojavam pitanja ... ne dobivam odgovore.
Uzela sam od duha oblik i dolutala do tebe, ali iz središnje trijade kliznula je suza.
Negdje u ovom jutru skupljam krhotine razbijenog života, skupljam biserne suze i trakove razderane haljine, koju je duša nosila svih ovih godina.
Nije bilo Mjeseca.
Samo teška noć, bez snova.
Krhotine polako dobivaju neke oblike, a njihove konture bacaju sjenu što se proteže negdje u daljine.
i konačno, sve 3 knjige poezije u tiskanom izdanju zajedno:
"Sjena duše"
"Predvorje bijele tišine" i
"Gola žena"
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
