... p o n o v o ...
Ponovo se od sjevera prema moru širi bijela koprena snijega...
Ponovo naš san živim sama... uz tebe...
Ponovo po zidovima plešu tamne sjene, prizivane davnim sjećanjima...
Ponovo iz vatre izbijam slovo po slovo tvog imena i ukrašavam ga bijelim biserima...
Ponovo me Sunce izdalo i nije izašlo, kao i prije, tako i sada..
Ponovo lutam svojim svijetom sjena i tame...
Ponovo nisam uspavala mozak po noći, htio je vidjeti moje snove, ispričati mi završnicu...
Ponovo sam otvorila umorne oči, izašla na mutno svjetlo ovog čudnog dana i krenula...
Ponovo sam izmjerila težinu svega i zaključila da sam uvijek - na istom mjestu...
http://shadowofsoul.blog.hr/2009/09/1626699874/ponovo.html
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
