kad se duša u dušu zaljubi
Kad se duša zaljubi u drugu dušu, jedna zvijezda zasja jačim sjajem na tamnom baršunu neba.
Duša se ne zaljubi u plave oči, već u ono što se iza njih krije, u onaj duboki pogled, koji ništa drugo nije, nego oči druge duše što sa ljubavlju sve uzvraćaju.
Jedna kap žive strasti gori u tom pogledu iza oka, jedna traka svjetlosti se proteže do kapi drugog oka, da bi se u tom spoju sve zaledilo i zauvijek sve povezalo.
Na tragu sam nečeg mističnog, na tragu sam nečeg beskrajnog.
Iz knjige života izbijam gorku šifru tvog imena, bacam je daljinama da se zauvijek tamo zaustavi pa kao nova zvijezda izroni i zasja novim sjajem u trenu kad se druga duša u dušu zaljubi.
Svijeća je dogorjela, vatru je ugasila, svjetlost mi je darovala.
Bio je to čin stvaranja i umiranja, bio je to tren kad se pustinja u duši zazelenila, bio je to tren kad sam se sa planetom spojila.
Svaku misao potapam u duhovnu rijeku, koja teče nepovratno do ušća života i odnosi želje prema bijelom gradu zlatne mladosti.
Zaustavljeni konsonant u početku riječi neka se razlije ovim globusom i preko sjevernog neba donese onaj simbol, koji gasi žeđ i obnavlja lunarni sjaj životnog ciklusa.
Kad jednog dana ovo tijelo darujem zemlji, kad se prah iz praha ponovo rodi, znam, čekat ćeš me negdje na obzoru, povest ćeš me opet preko pustinje života i zaljubit ćeš se opet u ovu dušu što te stoljećima čeka.
To su relacije davno zacrtanih koridora gdje nema nejasnoća, gdje se pomiješane krvi zajedno izvlače iz ispisanog vječnog „kod“-a i hazarderski ulaze u nove neispisane linije na dlanu.
A ti, kad me prepoznaš, budi nomad, koji će ovu pustinjsku dušu zarotirati prema bezdanu vječnosti, da bi se tamo zauvijek spojili, na tamnom nebu zasjali onog trena kad se druga duša u dušu zaljubi.
Oznake: soul
napiši nešto, ako želiš: (15) * ispiši * #
još uvijek sam zanesena...
15.10.1921. - danas je njen rođendan, mamin rođendan, rođendan moje najbolje prijateljice, koja više nije sa mnom, ali je stalno uz mene.
Ipak volim gorku šifru tvog imena.
Kako je vrijeme kiša svojom sivom koprenom prekrilo i moje oči, tako nema topline u tom mokrom svijetu.
Nema zvjezdanog neba, nema mladog sunca u jutarnjoj vožnji prema istoku.
Izgleda da je ovo vrijeme tvoje gorčine prekrilo i moje jutro boje ruže.
Još sam uvijek zanesena...
Prelazim rukom preko čela iza kojeg spavaju tvoje davno izrečene riječi.
Ipak volim tu gorku šifru tvog imena koja ima tajni «kod» u mom srcu.
Uvijek.... bez dodira ... vidim jasnije, nego prije.
Gubim te iz vida, ali ostaješ zaključan negdje u tajnim odajama, gdje ne želim pristupiti.
Kad su vrata zatvorena s druge strane, tad nema tajnog «kod»-a za otvaranje i jasnog pogleda.
Znaš da si mi stalno u modi, ne samo ovih dana, već stalno.
Najbolji kreator, koji te postavio na moj put... nestao je, a ti i dalje šećeš kroz kolore mojih vidokruga i ne dozvoljavaš drugom manekenu da donese novo doba.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
