Pregled posta

kad se duša u dušu zaljubi

Kad se duša zaljubi u drugu dušu, jedna zvijezda zasja jačim sjajem na tamnom baršunu neba.
Duša se ne zaljubi u plave oči, već u ono što se iza njih krije, u onaj duboki pogled, koji ništa drugo nije, nego oči druge duše što sa ljubavlju sve uzvraćaju.
Jedna kap žive strasti gori u tom pogledu iza oka, jedna traka svjetlosti se proteže do kapi drugog oka, da bi se u tom spoju sve zaledilo i zauvijek sve povezalo.
Na tragu sam nečeg mističnog, na tragu sam nečeg beskrajnog.
Iz knjige života izbijam gorku šifru tvog imena, bacam je daljinama da se zauvijek tamo zaustavi pa kao nova zvijezda izroni i zasja novim sjajem u trenu kad se druga duša u dušu zaljubi.
Svijeća je dogorjela, vatru je ugasila, svjetlost mi je darovala.
Bio je to čin stvaranja i umiranja, bio je to tren kad se pustinja u duši zazelenila, bio je to tren kad sam se sa planetom spojila.
Svaku misao potapam u duhovnu rijeku, koja teče nepovratno do ušća života i odnosi želje prema bijelom gradu zlatne mladosti.
Zaustavljeni konsonant u početku riječi neka se razlije ovim globusom i preko sjevernog neba donese onaj simbol, koji gasi žeđ i obnavlja lunarni sjaj životnog ciklusa.
Kad jednog dana ovo tijelo darujem zemlji, kad se prah iz praha ponovo rodi, znam, čekat ćeš me negdje na obzoru, povest ćeš me opet preko pustinje života i zaljubit ćeš se opet u ovu dušu što te stoljećima čeka.
To su relacije davno zacrtanih koridora gdje nema nejasnoća, gdje se pomiješane krvi zajedno izvlače iz ispisanog vječnog „kod“-a i hazarderski ulaze u nove neispisane linije na dlanu.
A ti, kad me prepoznaš, budi nomad, koji će ovu pustinjsku dušu zarotirati prema bezdanu vječnosti, da bi se tamo zauvijek spojili, na tamnom nebu zasjali onog trena kad se druga duša u dušu zaljubi.




Post je objavljen 18.10.2012. u 07:07 sati.