misliš li na mene?
Kroz topli vjetar s juga odletjele su ptice ispod mojih trepavica negdje malo sjevernije i pitale te: ''misliš li na mene?''
Pogled je spušten, žuti disk se jutros objavio stidljivo i laganom vatrom ušetao u osjetljive oči.
Je li meden okus tvojih usana?
Je li ovaj snijeg, što se polako topi u srcu, čuvar tamnih staza stvarnosti gdje se vraćam ili je samo putokaz do plavih snova kojima me zazivaš?
U toj vječnoj igri pitanja i odgovora, sanjam kako dišeš, sanjam kako sanjaš.
I dalje osjećam taj susret i dalje prolazim tim snenim koridorima naše stvarnosti.
Osjetiš li?
Kad se pomaknu duge zelene zavjese u mojoj sobi, kad ih vjetar zaleluja, budi mi to plavo svjetlo snova i odvedi me negdje, gdje se nježno voli.
Dok čujem prva jutarnja zvona, zatvaram ovu knjigu snova i pitam se: misliš li na mene?
napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #
