hvala ti
Dogode se tako neki dani… neke noći… neka predvečerja, kad se noć prikrada danu, tiho i najtiše ga smijeni i caruje cijelo svoje darovano vrijeme …
Dogodi se tako da me netko potraži u tišini predvečerja, uzme me za ruku i odvede u svoje priče, u svoje živote, i sadašnje i one davno proživljene…
Dogodi se tako da dim cigarete obavije sliku na zidu i oslika svoju konturu, a ispod neba je sve onako kako biti treba.
Konture dima… ova večer ima dobar ukus…
Plamen svijeće, dim cigarete koju puši najdraža osoba na svijetu, a unutar srca je sve kristalno jasno i najplavije oči na svijetu zauzele su mjesto, otopile led života i učinile da ovaj svijet izgleda savršeno dobro.
Tamo gdje spavaju smaragdi i rubini ništa se ne događa, samo kamen uronjen u svoje dno, ali tamo gdje se vide najplavije oči na svijetu – tamo je život zamagljen srećom i romantikom, tamo je najljepša melodija života…
Čak i na ovako tužan dan, u ovako tužnom trenutku kad se prisjećamo, ne samo na ovaj dan, srećo moja, hvala ti što si mi rekao: "kad sam te vidio, u tom koridoru ljudi, ono svjetlo je padalo samo na tebe i prišao sam ti" :)
u spomen Vukovaru, gradu heroju
napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #
