san bez duše
Otišla je duša iz mene.
Gleda me hladnim pogledom.
Na nebu boje čelika ne pišu zvjezdana slova.
Duša je sama.
Odlutala je u nepoznate sfere iznad neba, iza sna.
Stojim sama na raskrižju uskovitlanih misli, nemirnog srca.
Zavukla bih se u sebe, ali duša je otišla iz mene.
Iz daljine me hladnim pogledom promatra.
Bez poruke, bez pokreta.
Samo stoji i gleda.
Duboko u sebi, zovem je.
Duboko u tami iza pogleda, nema je.
To su ovi dani kad mi duša odluta, kad sam tako sama u sebi, kad hladnoća duha reže pitanje na dvoje i odlomljenim polovicama ne zadaje ime.
Mogla bih je zamoliti da mi odgovori, ali neću.
Duša je ipak odabrala opet ovo razdoblje u godini kad će se roditi i dati mi odgovore na pitanja što kao ogrlica vise oko vrata.
Čekanjem završavam ovu misao, oštru i bezosjećajnu misao, zatvaram oči i tonem u san bez duše.
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
