što poželjeti u 2011.?
Zapalila sam crvenu svijeću
u Novoj godini, za sanjanu sreću
i put u ovoj tami
gdje smo svi tako sami…
Crvena svijeća je dogorjela,
svoj plamen je ugasila
kao smrt što gasi život u trenu
kad osjetimo tamnu sjenu.
U godini Novoj što poželjeti,
što već nisam željela,
što već nisam imala,
i što već nisam gubila…?
Ništa željeti neću… nek' samo dođe…
ništa sanjati neću…, ali nek' ne prođe,
to što doći mora, samo od sebe
ako mora i nek' bude, kako bude
za sve moje snove lude.
(napisano: 1999.)
dragi blogeri, sretna Nova 2011. godina
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
21.12.1991.
Ova noć. Tako tiha. Iza očiju diše duša. Jučer je bio zimski solsticij. Bijeli snovi. Iz mora zlatnih želja, nema me. Mjesec miruje. Prazan pogled. Promjena. Poklanjam životu sebe. Poklanja li mi život mene? Na katedrali otkucava 21.30h. Večer. Zima. Prozirne boje aure obavijaju moju crnu noć. Nema me. Kako prozirno i lako dobivaš sva moja obećanja. Slomljene linije na dlanu pričaju istu priču. U pokušaju da te zaustavim u trenu, odlaziš u svoj trenutak. Ima li tu mjesta za mene? Sanjat ću san smrti i posljednji pokušaj života da me vrati na ovu planetu gdje plavo nebo je – odsjaj tvog oka. Neka noćni sati obaviju moj san dubokim sjajem ovog zimskog solsticija.
napiši nešto, ako želiš: (2) * ispiši * #
san bez duše
Otišla je duša iz mene.
Gleda me hladnim pogledom.
Na nebu boje čelika ne pišu zvjezdana slova.
Duša je sama.
Odlutala je u nepoznate sfere iznad neba, iza sna.
Stojim sama na raskrižju uskovitlanih misli, nemirnog srca.
Zavukla bih se u sebe, ali duša je otišla iz mene.
Iz daljine me hladnim pogledom promatra.
Bez poruke, bez pokreta.
Samo stoji i gleda.
Duboko u sebi, zovem je.
Duboko u tami iza pogleda, nema je.
To su ovi dani kad mi duša odluta, kad sam tako sama u sebi, kad hladnoća duha reže pitanje na dvoje i odlomljenim polovicama ne zadaje ime.
Mogla bih je zamoliti da mi odgovori, ali neću.
Duša je ipak odabrala opet ovo razdoblje u godini kad će se roditi i dati mi odgovore na pitanja što kao ogrlica vise oko vrata.
Čekanjem završavam ovu misao, oštru i bezosjećajnu misao, zatvaram oči i tonem u san bez duše.
napiši nešto, ako želiš: (3) * ispiši * #
molba
Zaledi me u oblik svjetla, promiješaj dva dijela mene i jedan dio sebe, izdvoji onu zlatnu boju što niti nam spaja do srca i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...Na sredini neba stoji naš znak, u daljini se gubi noć... Iz bolnog mjesta više ne izlazi tama, zaraslo je iluzijom liječeno, iz noći u noć polako zaboravljano... Zamagljen pogled, čist kao kristal... Preko mene prolazi Mjesečev trak i gubi se na zapadu... Izdvoji još koji trenutak i zaobiđi bolno mjesto... zaliječeno je iluzijom i ovim čudnim jutrom..
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #
