Zaledi me u oblik svjetla, promiješaj dva dijela mene i jedan dio sebe, izdvoji onu zlatnu boju što niti nam spaja do srca i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...Na sredini neba stoji naš znak, u daljini se gubi noć... Iz bolnog mjesta više ne izlazi tama, zaraslo je iluzijom liječeno, iz noći u noć polako zaboravljano... Zamagljen pogled, čist kao kristal... Preko mene prolazi Mjesečev trak i gubi se na zapadu... Izdvoji još koji trenutak i zaobiđi bolno mjesto... zaliječeno je iluzijom i ovim čudnim jutrom..