vrijeme... napisano: 21.10.2009.

17.08.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Vrijeme nikad ne može zastati u meni i pokloniti mi obećanje vječnosti. U jednoj kapi vode ogleda se čitav svemir unutarnjeg bića i čitav kaleidoskop uspavanih misli, želja... Vrijeme mi ne može pokloniti mene, vrijeme mi može dati obećanje, ali ga moram ispunjavati ja. Tama polako presvlači svoju noć u mladu zoru, igrajući se tamnim bojama, tamnijim od bezdana. Po nebeskoj stazi zvijezde još uvijek pokazuju svoje tajanstvene putokaze, šifrirane poruke i bezvremensko trajanje. Lijepo mi je ovo vrijeme, vrijeme uoči Noći vještica. Još malo i 'vaga' će potonuti u 'škorpionu', ustupiti mu svojih 30 dana vremena i nestati. Vrijeme nikad ne može zastati u meni i pokloniti mi bilo kakvo obećanje. Ne volim obećanja. To je hod po staklenom mostu privida, to je titraj srca kad poskoči od očekivanja. Ne volim ni očekivanja, jer su lažna, mrtva slova na papiru, mrtve misli što zarotiraju mozak i odvedu me od trenutka kad sam «sada». Ovaj prelijepi dan, koji mi najavljuje južni vjetar, dočekao me milostivo, nije bio oštar kao jučerašnji utorak. Znam da moraju postojati i takvi oštri dani, takva hladnija jutra. Sve to znam. Ostavila sam te u zemlji snova, dok je meka svila Svemira nježno dotakla tvoje trepavice i obavila te u svoj zaštitnički veo. Za neko vrijeme oglasit će se i moj mobitel da ti je poruka pristigla, bit će mi to znak da piješ kavicu i da je tvoj mobitel uključen. Svako jutro ti pošaljem poruku, a s druge strane bajna tehnika daje odgovore. Kroz prozor se povija siva koprena oblačnog neba, u meni sjećanja, ti stražari vremena, spavaju mirnim snovima. Mjesec će se sakriti, a ja ću se polako otkriti ovom lijepom jutru i ušetati u još jedan dan, pomalo oblačan, pomalo tajanstven i pomalo prohladan. Vrijeme je polako i završiti ovu misao, dopisati zadnja slova i staviti točku. Hvala ti, Bože, što sam dočekala još jedan dan.

Image and video hosting by TinyPic

napiši nešto, ako želiš: (6) * ispiši * #


Copyright@2005. - 2021. /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.






čista sudbina...

14.08.2010.

Image and video hosting by TinyPic

Duša je sama u ledu, u toj noći što se polako provlači i zauzima svoje mjesto u kutu sobe. Ostala sam između svjetova, hladno svjetlo me odvodi u tajnu beskonačnost nemira i u svilenu tamu svemira. Zbrojila sam sve zvijezde na nebu i na dlanu ih složila da dobijem tvoje ime… Kad bi se buđenje duše shvatilo kao lepršava radost, odavno bih već letjela prema plamenu svijeće spoznaje sebe… U auri su se boje promiješale, izmiješale i stvorile novi pastelni niz tako da solarni nagovještaj ne može poremetiti taj lijepi nesklad što još uvijek vlada u dubinama duše. I dalje je duša sama u ledu, a noć mekano spušta svoja krila i crta moj zamagljeni život… Smaragdi spavaju u dubinama slova, zrak je neprirodno miran… Ovo ljeto raskošno najavljuje ponoćna zvona sa obližnje crkve pričajući o glasu života i sjeni sna… Vidjela sam se, običnu i tihu, kako hodam između visokih trava i razmišljam što li mi se to događa u tajnim komorama srca? Još me nisu stigle guste magle jeseni, još hodam čistom sudbinom, a kad na oltaru noći zapalim svijeću, u tom toplom jasnom svjetlu zaiskrit će tvoje prekrasne plave oči i kao čista sudbina odgovoriti na tajna pitanja o događajima u skrivenim komorama srca...

Image and video hosting by TinyPic

napiši nešto, ako želiš: (7) * ispiši * #


Copyright@2005. - 2021. /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.






zaustavi sat... putovanje kroz vrijeme

08.08.2010.

Image and video hosting by TinyPic

zaustavio si sat na 14.30h. pitala sam: “zašto?” :) rekao si: “neka vrijeme stane, dok si sa mnom”. Kazaljke nisu išle… nisam ni znala gdje sam… vidjela sam kako pada posljednji veo sa duše… vidjela sam sebe u treperavoj niti, neprospavanim snovima i na pješčanom žalu čudnog opažanja rotacije želja… tamo gdje raste mahovina, hladan dah miluje nebo… rekla sam ti danas: “ti si moja stijena, ja sam tvoja mahovina”… :) nasmiješio si se… bilo ti je lijepo dok sam ukazala na taj prirodni fenomen, a kroz moje oči vidio si sebe… vidio si kako naše vrijeme prolazi, vidio si naše buduće dane… U hladna jutra vidio si moje mramorno lice iza treperavog zelenila očiju i moje bijele sjene… sjetio si se moje ukočenosti i lepršavosti… sjetio si se prosinca 2004. kad smo čekali ponoć na trgu ptica i mirisali božićne borove, držali se za ruke… nije bilo tamnih sjena… ptice su odletjele ispod trepavica u nepovrat…mirna i šutljiva čekala sam te da se otvoriš… polako otvaraš svoje srce… tvoja dječačka ljubav još ne vjeruje… iako u snu dotičeš moje tijelo, još ne vjeruješ… zato sam ti i rekla: “srest ćemo se jednog dana s nama u nama..”…zaustavi sat…(23.8.2009.)

Image and video hosting by TinyPic

napiši nešto, ako želiš: (5) * ispiši * #


Copyright@2005. - 2021. /shadow-of-soul / Blog je zaštićen zakonom o autorskom pravu. Svako kopiranje, prerada ili korištenje bloga u komercijalne svrhe je zabranjeno i zakonski kažnjivo.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.