Uzmi kap tame i promiješaj je sa dvije kapi bistre vode, zaveži me tim biserima uz sebe i povedi me “u dubine iza zavjese stvarnosti”. Iza spoznaje lebdi san, još uvijek plav i nedorečen, taman i dalek. Znam da Ljubav ima svoju tajanstvenu šifru izričaja, znam da se Mjesec ne pojavljuje bez sjaja. Znam i da poseban ključ otključava vrata bezdana, jer smo moja tama i ja stigle do kraja. Nosim u očima Mjesec, dok se u tvojima ogledaju zvijezde. Nosim u ruci srce i zovem te da mi pogledaš u lice očima istine, očima duše i ne tražiš ništa. Ti nikad ne tražiš ništa, samo daješ i traješ. Staze po kojima sam te tražila obilježene su znakovima na putu, krijesnicama u lišću i biserima u duši. “Uranjam u dubine iza zavjese stvarnosti”, a Ljubav i ti ste velovi što obavijaju moju suptilnu dušu. Onog dana kad nam se Ljubav poklonila u svojoj uzvišenosti, zadrhtala je svilena tama Svemira, odnijela dio mojih nemira i sklopila jedan dio knjige života. Zato, uzmi kap tame i promiješaj je sa dvije kapi bistre vode – vidjet ćeš san, još uvijek plav, nedorečen… taman i dalek.