okus meda
Od ovog modrog neba mi se zavrtjelo u očima, kao šapat tvojih riječi šumi lišće u ovo rano jutro, dok se susrećem na istoku sa žutim diskom što izranja sporo i lijeno iza Zagrebačke gore.
Dlanom miluješ ključ mog srca, poigravaš se s njim u ruci, ali ne otključavaš vrata koja vode do njegovih dubina.
Znam da ćeš nakon kasnih posjeta navratiti u moje snene prostore i zadržati jato ptica što odlijeće između trepavica.
Ne gubim te iz vida, iako se vrijeme promijenilo, ostala sam ista.
Nepromijenjena, možda sa više kamenja ispred zidova, ali svakim valom bliže i bliže tebi, bez dodira.
Vidim jasnu sliku tvojih očiju, uzburkane duše uvijek uzdahnem kad mi tvoje ime klizne preko usana i srce preskoči svoj uobičajen ritam kucanja života.
Sjećanje na tebe uvijek ima meden okus.
napiši nešto, ako želiš: (11) * ispiši * #
