čudo davanja...
Konačno su bistre oči jedne duše pogledale u bistre oči druge duše i pronašle se. Nebo je danas promijenilo svoju odoru, dok su dvije mjerice svjetlosti polako tonule jedna u drugu i sa ledenih obala nepovjerenja i sumnji, lutanja i skitanja pronašle jedna drugu. Te dvije mjerice svjetlosti smo ti i ja….Kako su zablude laka meta, kako je nepovjerenje moćno i lako zavlada plahovitim srcem!! Plaštem sreće dodirnuti smo i pušteni u taj prvi raj kako bismo u stihiji života izbalansirali ovaj globus, jer na njemu zauzimamo naša mjesta. Pod tamnim nebom shvaćamo jedno: najprije se mora dati da bi se moglo primiti. Odustali smo od primanja, počeli smo davati…. I onda se dogodilo – čudo!
napiši nešto, ako želiš: (0) * ispiši * #