Sewen

Dajem svoje strahove u čvrste ruke,
Da ih stegne, da ih davi,
Da ih na neko tajno mjesto stavi.
Otkidam od sebe sve što nije od struke,
Neka nosi moju nepažnju i sramotu,
A neka ostavi samo dobrotu.

Dajem svoje patnje i suze dobivene bolju,
U čvrst zagrljaj nekih boljih ideja,
Za putovanja, za odsjaj novih odiseja...
Dajem svoje rane natopljene solju
Za miran život do kraja, makar sjedilački bio.
Dok se još nisam mislima ubio...

Dajem sve što je nerealno, što ne zrači,
Nekome tko će ugasiti vatre i ugušiti dim.
Nekome tko se zna nositi s tim.
Moj je red da postanem za nijansu jači!
Valjda će se naći takav ili takva, gori ili gora,
Dok ja smiraj gledam sa prozora...