Sewen

700 kilometara laži je u mislima zarobljeno,
Stisnuto u 15 dana sreće, 21 dan ushita i 10 dana užasa...
Bijes se i dalje kotrlja kao i vulkanska masa.

Podupirem raspirivanje negativne energije, jer sve mora izaći van.
Moram pronaći osamljenu uvalu s vjetrom u leđima ili proplanak bez znatiželjnih očiju...
Moram stići na jutarnju kočiju.

Nije mi drago što i nakon 3 mjeseca,
Nešto misli presjeca...

Svjestan nemoći pred vlastitim srcem, ne postojim u rizicima.
Ja sam podsjetnik na poraze koji me prate zadnjih godina kao osveta...
Kome sam se zamjerio, kome moja nada smeta?

Ispovjedam se ne klečeći kao lažni patnik.
Ipak sam ja ratnik!

Prosvjedujem ne gledajući te u lice jer samo zaslužne gledam.
Dao sam ti vrijeme i pažnju, srce ne dam...