Sewen

Ko gromom prepolovljena jela,
Na mjestu gdje je tiho rasti smjela,
Ko težak dan pokošen oblacima sivim,
E tako ti živim...

Ko stara ploča od vinila što preskače početak,
Nekad sam jednostavno zalutali metak,
Ko plastelin svoje puteve besprijekorno krivim,
I tako ti živim...

Nisam mjerodavan za dobrote i za počinjena zla,
Bez osmjeha, ni jedna me suza nije promašila.
Nisam dobio drugu šansu pa i ne pomišljam na treću.
I nekad mi se čini, živio bih, ali neću!

Ko basna umješana u bajku za odrasle plus pedeset,
Nagomilan pod cipelama kao treset.
Ko koračnica kojoj se ko himni divim
Baš tako živim...