Sewen

Prosječan s osmjehom,
Ko glineni junak...
Gledam napukle zidove ostarjelih boja
I smirujem misli - biti će bolje...

Najlakše je zavarati nesretnog,
Ko dijete zamjenskom igračkom...
Pjevam da razbijem tremu pred jutro,
Jer jutro donosi novi dan za koji nisam spreman...

Ne znam što je danas na popustu, osim milosti?!
A ja je ne osjećam ni jednoga trena.
Noćas sam se izvlačio kroz izgrađene rovove,
Čovjek nisi, ako nisi spreman...

Lako je meni, ja znam izbaciti svoje neposluhe.
Lako je meni ja vrištim uz vjetar s mora.
Na moju fasadu nacrtajte nove grafite!
Dijete socijalizma je naviklo na parole!