Sewen

Hocu li gorjeti u paklu,
Pun suosjecanja i zalosti.
Jer ucinih korak prvi?
Da, ostavljam te!
Ostavljam te snjegovima,
Rukama zaborava i buducnosti.
Koja nas dijeli...

Hocu li razapet biti.
Između dva teretna vagona.
Negdje na nizbrdici ovog krajolika?
Da, napustam te!
Da zivot ti lagodniji bude,
Mozda procvates!

Nije bi vrijeme, a ni mjesto.
Za duge rasprave u prazno!.
Od tocke nam krenuti valja!

Hocu li ikada vise vidjeti zvijezde.
Jer tebi sam ih dao.
Da ih prospes svojim nebom?!
I nije mi zao!
Zao mi je i uvijek ce biti.
Ako se ne rastanemo kao ljudi.
Mada razumijem...

Nije ovo - ono!
Cemu se nadati...
Od tocke nam krenuti valja!