Sewen

Ne sjećam se kad smo zadnji put sjeli.
Kad smo popričali uz čaj.
Nekako nas sve viśe toga dijeli.
I svelo se na neki običaj.

Ne sjećam se kad smo izmjenili poglede.
Onako bezznačajno, a smjelo.
Kamo nas to život odvede.
Pa ni crno ni bijelo...

Budim se sam.
I već sam u poodmaklim godinama i žut.
A i dalje tobom opsjednut.
Budim se sam.
Htio bih staviti točku na sve iza mene.
Al mi fale uspomene.
Neśto śto bih ponio, za čim bi suze ronio,
Jer śto ću dati ako niśta nisam donio...