Sewen

Neke se riječi zapletu ko vlasi,
Baš kao eho, traju i traju.
Zaboravi sve to i sebe spasi,
Neka te drugi dočekaju.

Neke su riječi sidra na pramcu
Ne daju dalje, a vrijeme zove
Bit ćeš ko i ja, samotnjak u čamcu
A nesretni sporije plove.

Ne možemo imati i obalu i val
Ne možemo voljeti i pučinu i žal.
Kad sam sebi rečeš - dosta
Kad skočiš sa visokog mosta
Možeš na pučinu ili u kraj
Učini to, samo zaplivaj!

Da li su riječi bile preteške
I tko to opet ponavlja greške?!
To ćemo znati kad prođe sve
Kad na kraju tišina ostane!