Sewen

Pomalo smješan, pomalo sputan,
Ja cijeli život pred sobom gutam.
I sijedim i stiskam i bacam sa strane,
Sve što pod ovu kabanicu stane.

Parole pjevam, u sebi bez glasa,
Znam da sve manje ima mi spsa,
Samo sam stao i zaplakao
Jer gdje će me odnijet ja nisam znao.

I sad je kasno da se vraćam,
Odavno svoj kredit plaćam.
Kamate me guše
I sve nade suše.
Da ti
Jednom ćeš se vratiti
Jednom me prihvatiti
Ovakvog kakav jesam
Kada ne znam gdje sam.

Malo za bore, malo za rane
Od svega pomalo za "po stare dane",
I sijedim i stiskam u ove grudi
Malo me čudno gledaju ljudi...