Sewen

Tog sam se jutra ustao teže
Uz prvu rosu, bilo je svježe.
Toga sam jutra krenuo opet
Kratko sam sjao, pa ko komet.

Nestalo sve je, ovdje i tamo
Tko je to rukom mahnuo samo.
Sad znam da može led da pokipi
Vjetar se šulja, a prozor škripi.

Otkad te nemam, lome me sjene
Ova se moja dijeli od mene.
Drugom će stranom, svijetle je puti,
Za mene više ne želi čuti.
A sa njom eto i ja već blijedim,
Malo mi fali, skroz da posijedim,
Neće u dušu, ništa osim straha
I taktovi zadnje sonate Bacha...