KAD STANE SAT
Moj duh je nemiran,
Ja sam samotnjak oduvijek bio. A onda si došla ti I na tebe sam naučio. Ko naručeno ubojstvo Smirila si buntovnika stručno. Sve su se trudile automatski A ti me savladala ručno... Trebalo je slomiti barijere, I to bijaše kraj karijere... Reci mi tri bezobrazne koje znam, Da se zacrvenim opet, ovdje i sada, Sve što je bilo, sve ti opraštam Utučen u svjetla podzemnog grada. Kad stane sat Opet ću ti zatrebat... |
< | listopad, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |