Sewen

Iz svojih leđa izvadi nož
I zabij u leđa moja.
Pa prospi po platnu bez smisla
Tisuću nijansi od boja.

Ovdje ne dopiru svjetla grada
Da ugase zvjezda sjaj.
Samo me čvrsto stisni za ruku
I više me ne puštaj.

Ako ovo cvijeće iz zemlje čupaš
I zasadiš ga u teglu
Uvenut će...
Ako po zemlji nečim stranim lupaš
Plašiš vukove u leglu
Pobjeć će...

Zato me brani
Srećom nahrani,
I ljubi i kad smisao vene
I misli, misli na mene....