Sewen

Ko ljubav branjena
Ne od Boga, tek od ljudi,
Čistim strahom hranjena
Pa se voljet ne usudi...

Iz oka mog je potekla
Suza velika ko badem,
I strah me bilo jedina,
Da te sebi ne ukradem.

Zar ljubav može bit grijeh,
I vlastiti neuspjeh?...

Ako zaboli, melem ću biti,
Da te od ostatka svjeta štiti,
Melem što liječi i rane vida,
Što spoji srce kad se pokida!