Sewen

Kad kao kišna kap
Propadnem kroz tlo.
Zemlja me upije
I sve je gotovo.
Da li će moja djela
Rodit se u travi,
Il' je ta konfuzija
Tek u mojoj glavi.

Kad otpadnem k'o list
Sa grane jesenje,
Dal' će itko ikada,
Mene sjetit se.
Il' će ovaj život,
Potrošen u tren,
Bit zaboravljen,
Biti izgubljen.

Razum ne vlada duhom,
Hrani se neposluhom.
Hrani ga strah vlastiti,
Bez nade da me zaštiti.
Običan smrtnik pada,
I gotova balada,
Od svirke ni tona,
Samo se čuju zvona.