Sewen

Ispod pokrivača, šivenog od sjete,
Ne postoji vrijeme, godine ne lete,
I spreman sam zauvijek zaspati,
Ne budi me, ne želim se rastati...

Neke svoje snove sakrivam od svih,
Skrijem se u četri zida bezbrižan i tih,
I spreman sa zauvijek zaspati,
Ne budi me, ne žuri se rastati...

Dok ima smisla birati
Ne želim se sekirati,
I neću misliti na ništa u svom snu,
Jer mojim nebom zvjezde još se rađaju.

Ne čekaj i ne zovi, večera se hladi,
Ne reci da smo sretni i još uvijek mladi,
Odavno nismo iskusili miris duše,
Što dvoje brzo grade, sve još brže sruše.