Sewen

Bila je neka rijeka, možda i potok,
I bujica riječi, nerazumljivi protok,
Samo sam klimao zaljubljenom glavom,
Na deki smo spavali zagrljeni travom.

I onda k'o slučajno dotaknuh joj brežuljak,
Bila je kremasta ližući moj tuljak,
Samo je klimala zaljubljenom glavom,
Kihotala, vrišzala, al' stigoše u plavom...

Tko nam to remeti mir,
Tko vrišti, jemem mu žir.
Ajmo razlaz,
Obrišite namaz!

Dali smo petama vjetra,
Zbog jednog centimetra.
Jer ja sam digao glavicu
Ti digla svoju spravicu,
Nismo se stidjeli,
Al' su nas vidjeli!