Sewen

Poklanjam lijevu stranu ormara
Prozor s pogledom koji zavara,
Poklanjam slike, uzalud vrijedne
U tuđe ruke, ljubavi žedne.

Poklanjam stvari prošlosti svoje,
Sada mi više dobro ne stoje,
Bez svega mogu jer tuga je veća
Svaka sitnica na nju me sjeća.

Da mogu mrziti koliko volim,
Da mogu u zaborav pasti...
Da mogu ovim rukama golim,
Uzvratiti isto bez časti...
Lakše bih vrata samoće
Otvorio nekom tko hoće...