Sewen

E da se sati unatrag okreću,
I da se ljudi pitaju i sreću,
E da se zemlja okretati stane,
I da sve jučer u meni ostane.

E da se pisma iz početka pišu,
I da nam vjetar ne donese kišu,
E da je manje boli i inata
Tvoja je ljubav, ispred zlatnih vrata.

Dok s fontane voda ne presuši,
Dok se ova palača ne sruši,
Čekat ću te ja,
Ispod kipa starog Grgura.

Ako prođeš, hoćeš li me htjeti,
Moje riječi dal' ćeš razumjeri,
Il' će prestati
Pa će ova patnja s lica nestati?!