Sewen

Ne pitaj me noćas ništa
Prospi pepel sa ognjišta
Stavi ga na svoje rane,
Da ne vidim dan kad svane.

Lakše će ti tada biti
Ovaj život prevariti,
Ako vidim da ne boli
Da te netko drugi voli.

Jer ja, nisam te vrijedan ni jednog trena
Zbog mene, patiš ko svaka druga žena,
Koja se, usudila srce da mi zgrije
Ostavi me, bolje sad, bolje ti je što prije.

Ti možda znaš, ti možda jesi,
Ja sam ti greška, koja se desi,
A koju pamtiš kroz život sav
Ja nisam kopno, ja sam tek splav.

Ne pitaj me noćas ništa
Znam napamet ishodišta
Gdje bi samnom, vječno sjetna
Idi, idi budi sretna!