Sewen

Zar ti odraz mog stanja ne govori ništa?!
Olako sam se prepustio oblacima
Da sivilom prevladaju,
Da pod moje trepavice donesu tjeskobu.

U Tebi vidjeh spasenje,
Pa se slobodno i bezglavo ponašah.
Al' ljubav je krivac za neutemeljene nestašluke,
Ljubav koja je privid ostala
Jer to i bješe...

Ja derutnim stajalištem vlastitog sebe
Ispoljavam grižnju na različite načine,
Čineći sebe spodobom u sjeni.

Ne vjerujem da će smiraj utihnuti za mene,
Bar ne u neko srodno i blisko vrijeme,
Pa se kažnjavam sklonostima
Na granici ujedinjenja sa strahovima.

Ti, Ti ćeš i dalje ostati svoja
I kažnjavanjem pročitanog srca znati
Stati mi na kraj...
Kojeg priželjkujem dušom suhe smokve.
Sladak i kratkotrajan...