Sewen

Moj grad se budi iz sna,
Spreman da me opet dočeka.
A gdje si ti
Da li ćeš me i ti čekati?

Moj grad je mokrih ulica,
Rosa ga je opet umila,
A mene ne,
Meni su i suze dovoljne.

Mogao bih krenuti gdje hoću,
Da me nitko ne prepozna, noću
Al' ostah tu,
Misleći na nju.

Mogao sam živjeti u slozi
I bez sreće na visokoj nozi,
Al' postah ja
Prosjak kojeg ona ne treba.