Sewen

Tu je jednom dunja bila
Sadio je stari ćaća,
Ti si dunju otpilila,
Raste korov, raste drača.

Iza kuće, cvijeća bilo,
To je mati tebi dala,
Tebi cvijeće nije milo,
Brzo si ga počupala.

Niti otac, niti mati
Nisu ništa preboljeli,
Uzalud ti svi inati,
Zbog mene su te voljeli.
Sad se bez njih kuća ruši,
Al' je kasno da se kajem,
Nema spasa ovoj duši
Bolovat ću sve dok trajem.

Iznikla je dunja mlada
Iz sjemena niklo cvijeće,
Ja se vraćam da zavladam,
Ona više k meni neće.