MRENA
Bio si mi prva sjeta,
Prva radost u djeteta, Sada više nisi, Drugačiji ti si. Bio si mi zlato, svila, Dao si mi prva krila, Sa njima i pad, Ne volim te sad. A ja sam sanjati htjela, Otkada sam te srela, Da bit ću ti žena... Mjesto vela, Navukla se mrena! Bio si mi ko unikat, A zapravo falsifikat, Moj u travi sjaj, A sad je kraj. Bio si mi kruh i voda, Onaj što po vodi hoda, Sada više nisi, Drugačiji ti si! |
| < | travanj, 2011 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |