Sewen

I ovo je tlo, niskokalorično,
Počevši od hrane koju nam brane,
Jer nismo lije, a oni jesu vrane.
O sveta katolička viro,
Pijen Coca Colu zero.
Misto da sviram, ja prosvir'o.

A tek ljudi koji tu živu,
Nikad u pravu, uvik u krivu.
Nemaju krila, mršava tila,
Letu ka tice kroz maglu, mjestimice.
Magla s metropole šušti
I kiša pljušti.

Negdje sa privatnog brda odtvanja,
Ovo je država znanja!
I ja sam o tome sanja!
Negdje sa privatne plaže se viče,
Ma šta me se tiče...
Iza ograde neko parove viče!

Da mi je bar opet, kruva i igara,
Vriću devalviranih para,
Pa ih u pravo vrime oprat
Dok bisni rat
I to nekoliko puta,
Tragom utabanih ruta.

Ja bit ću cinik iz inata,
I nije me strah atentata.
Jer vračara kad začara,
Kad prorekne i urekne,
Nema brige, ma sklonit ću sliku,
Da ne prave metu na mom liku.

Možda nas tako paze,
Možda tek gutamo fraze,
Možda je dobro za praznim stolom,
Nazdravljati zero Colom.
Vezani smo tako skupa,
Ručno probušenih rupa.

I prije nego odem ća,
Oprostit ću vam nejednakost ja.
Da ne bude, eto nisam zna.
Al' sačuvat ću uspomene,
Ono malo mene - vene,
Kad se sjetim, suza krene....