Sewen

Bilo je to jutro, kada su svemirci
Došli u naš grad.
I što sad?
Poslje se ispostavilo da su Irci.
Novine su pisale o tome,
Dabome.

I tko je smio razuvjeriti ljude,
Da se svemircima čude?

A ja sam u to vrijeme prodavao piće,
I trljao ruke,
Do love - bez muke.
Baš šaljivo je bilo to otkriće,
Najprije su zbog šale male,
Nasjele budale.

Rekoh im da čuvam svemirski brod,
On je nevidljiv za ljudski rod.

A onda pred osvit posljednje zore,
Nestalo je i pive,
Za vanzemaljce žive.
No rekli su da će opet doći na more.
Ja ću spreman biti
I svečano objaviti.

Za sve moje predrage naivce,
Opet sam vam doveo svemirce.
Al' se nadam da čuvate živce
I za buku ne tražite krivce.