Sewen

Nikad nismo bili bliži, a ni dalji,
Nikad nismo shvatili taj tok,
Al' svejedno, sva pisma pošalji,
Još uvijek vrijede, nemaju rok.

Nekad se ljudi zavole pa i oproste,
Nekad se ljudi zavade pa i pogoste,
Nekad se zanesu i vide zavjesu,
Koja ih odvaja od svih,
Kao bol godina dalekih.
Al' ne i mi, skupa smo odrasli,
Skupa smo se učili grijesiti,
Skupa se znali tješiti,
Al' ne i mi, Sandra vjeruj mi,
Još možemo pobijediti...

Nikad nismo bili bučniji, a tiši,
Nikad nismo shvatili taj tok,
Sačuvaj svoje pjesme o kiši i piši,
Jos uvijek vrijede, nemaju rok.